Recepti

leaf

Recepti

Kolači, torte, kuglofi

Dva u jedan, zobeno mleko i keksići

Dva u jedan, zobeno mleko i keksići

U šumi, gde sunčeve zrake tek pomalo dodiruju vlažno tlo, Dita, moj verni pas, trči ispred mene, njuškajući svaki list i svaku gljivu koja se usudila pokazati svoje lice. Dok hodamo, razmišljam o sličnostima između ovog šumskog carstva i područja neurolingvističkog programiranja (NLP) - oba su bogata, složena i ponekad nerazumljiva bez pravog vodiča.

Kao što Dita instinktivno zna razlikovati između jestivih i otrovnih gljiva, tako i NLP pomaže u razlikovanju između korisnih i štetnih obrazaca mišljenja. NLP je alat koji nam omogućuje da prepoznamo i promienimo naše unutarašnje dijaloge, baš kao što Dita menja svoj put kada nanjuši nešto zanimljivo.

Danas sam odlučio iskoristiti tu moć transformacije kako bih stvorio nešto novo i zdravo - zobeno mleko i kekse od pulpe zobenih pahuljica. Proces izrade zobenog mleka podseća me na proces NLP-a: započinje se s sirovim, neobrađenim zrnom (ili mislima), koje se zatim namoči, ocedi i transformiše u nešto novo i hranjivo.

Recept za zobeno mleko je jednostavan. 

Muskat torta sa crnim trubama

Muskat torta sa crnim trubama

Ustajem jutros umoran i neispavan, cele noći sam imao noćne more. Sanjao sam puževe kako mi uništavaju sve ono što sam posadio u našoj maloj bašti u senu.

I tako uz jutarnju kafu čitam jednu motivacijsku poruku moje mentorice bio bašte Biljane Banović /Trag Biljke/ koja kaže: Osnovni postulat neagresivne poljoporivrede je saradništvo sa svetom. Zajednica svih bića na tlu i u tlu. Tu je nemoguće odvojiti ljude. Deo su lanca i to onaj nepomireni deo lanca. Odavno sam razumela da je doslednost inicijacija u taj svet predatora. Prihvatiće te kao sebi ravnog tek ako im se ljubavlju približiš...

I tu se opako zamislim jer teško prihvatam baš sve životinje u svojoj bašti i problem je u mom egu. Juče sam ubacio u gredice u našoj maloj bašti u senu prvi turnus paradajza, paprika, batata, pasulja, boranija, paškanata, kadifa, nevena... svašta nešto sam uspeo da posadim pre kiše. I tokom sadnje sam pronašao nekoliko velikih braon-narandžastih puževa golaća. Oni su najopasniji za naše bašte, barem tako ja sada razmišljam o njima, a treba mi pomirenje i suživot sa njima.

To me je baš zabrinulo tako da sam celo popodne mislio na njih i u nekoliko navrata sam po kiši obilazio baštu i naravno da sam ih pronalazio kako se goste mladim rasadom i krompirovim listovima koji su lepo krenuli. Sa mislima o njima sam otišao onako dobro umoran na spavanje i odmah kada sam ustao sav slomljen od bolova i umora otrčah do bašte da vidim da li je nešto od nje ostalo. Kiša i dalje pada, ali sav rasad je još uvek na mestu i to me je baš obradovalo. Ostaje mi da učim o sebi i onim što me okružuje, strpljenju, praštanju i prihvatanju, jednostavno mnogo ću ja još naučiti od naše bašte u senu.

Dan je poprilično sumoran, a ja sav slomljen od radova u bašti pa rekoh sada imam vremena da nešto novo isprobam u svojoj kuhinji i da napravim nešto slatko. Supruga je danas celi dan zauzeta s treningom pa ću se ja zabavljati u kuhinji. Listam recepte koje sam negde na mobilnom telefonu spremio i odlučim se za ovaj kojeg nazvah muskat torta sa crnim trubama. Kako sam shvatio tokom pripreme torte da baš i nemam sve potrebne namirnice uključih svoju kreativnost na viši nivo kako bi nešto napravio...